Otkrivenje o ženama i ekstremnoj asketizmu u povijesti
U Jerusalemskom kriptu petog stoljeća, otkriven je kostur vezan čvrstim metalnim lancima i opterećen željeznim pločama koji je, iznenađujuće, bio ženski. Ova otkrića bacaju novo svjetlo na praksu ekstremne asketizma koja je postojala među ženama, kao i među muškarcima. Naša priča vodi nas kroz ovu intrigantnu povijest koja se proteže kroz razdoblje kada je kršćanstvo postalo službena religija Rimskog Carstva.
Ekstremni asketizam kroz povijest
Ekstremni asketizam, koji uključuje suzdržavanje od svih tjelesnih užitaka i udobnosti, počeo je dobivati na popularnosti u Europi i Bliskom Istoku nakon 380. godine nove ere, kada je kršćanstvo postalo službena religija. Mnoge bogate žene su, vjeruje se, usvojile ovu praksu kako bi se suprotstavile svojim raskošnim načinima života.
Do sada su arheološki nalazi sugerirali da su ekstremni oblici samopovređivanja, poput vezivanja i sličnog, bili karakteristični samo za muškarce. Međutim, novi nalazi mijenjaju ovu percepciju.
Otkrivenje o ženskom kosturu
Arheolozi su, vođeni Zubairom ʼAdawijem i Kfirom Arbivom, sproveli istraživanje u kojem su nastojali odrediti spol kostura pronađenog u kripti. Zbog lošeg stanja očuvanja, nije bilo moguće odrediti spol iz kostiju, pa su koristili inovativnu tehniku koja analizira proteine u zubnoj caklini. Neočekivano, rezultati su pokazali da je kostur ženskog spola, pripadnica redovničkog poretka.
Obred samopovređivanja među ženama
Prema autorima studije, ovo je prvi put da imamo dokaze da je ritual samopovređivanja u Bizantu prakticiran od strane žena, a ne isključivo muškaraca. “Žena je pronađena u jednoj grobnici, posvećenoj njoj kao znak počasti ispod oltara crkve,” objašnjavaju autori.
Ona je bila vezana s 12-14 prstenova oko ruku ili ruku, četiri prstena oko vrata te najmanje 10 prstena oko nogu. Željezne ploče ili diskovi na njezinom trbuhu, koji su bili povezani s prstenovima, dale su njenom kosturu oklopni oblik.
Značaj otkrića
Reagirajući na rezultate studije, Dr. Amit Re’em iz Instituta za arheologiju Izraela, istaknuo je da su žene, kako bi sudjelovale u idealističkim religijskim standardima života redovnica i asketa tog vremena, koji su u velikoj mjeri bili muškarci, morale često prerušen u muškarce, živjeti tako do svoje smrti.
Ova studija objavljena je u časopisu *Journal of Archaeological Science: Reports* i predstavlja značajan korak prema razumijevanju uloge žena u povijesnom kontekstu ekstremnog asketizma.
Zaključak
Novo otkriće u Jerusalemskom manastiru ne samo da preispituje naše razumijevanje asketizma, već također ukazuje na složenost duhovnog traganja među ženama u prošlim vremenima. Ova istraživanja doprinose bogatijem shvaćanju historije i uloge ženskih figura u religijskim praksama, otvarajući vrata za daljnja istraživanja i rasprave o njihovim doprinosima i iskustvima.
