Povezanost između emocija i tjelesnih senzacija: Kako naše srce reagira na osjećaje
Kada čujete loše vijesti, često možete osjetiti kako vam “srce pada” ili se suočiti s “bolom u srcu”. Ove metafore puno su više od pukog opisivanja intenzivnih emocija – one otkrivaju fascinantan način na koji naša tijela doživljavaju osjećaje, kako emocionalno, tako i fizički. No, je li to baš logično? Svi znamo da je srce simbol za ljubav i bol, a da sve “osjećaje” zapravo obrađuje naš mozak. Kako, onda, intenzivne emocije pokreću specifične senzacije u našem prsnom košu?
Što znanost kaže o tom pitanju?
Jednostavan odgovor na ovo pitanje je: znanstvenici nisu sigurni. Robert Emery i Jim Coan, profesori psihologije na Sveučilištu Virginia, objašnjavaju u časopisu Scientific American da bi to moglo biti povezano s prednjim cingularnim korteksom, dijelom mozga za koji se smatra da regulira emocionalne reakcije. Oni sugeriraju da se taj korteks aktivira tijekom stresnih situacija. Smatra se da ova regija stimulira vagusni živac, koji počinje u produženoj moždini i povezuje se s prsima i trbuhom. Ova stimulacija može uzrokovati “bol” koju osjećamo u prsima.
Koje su to emocije koje izazivaju ove senzacije?
U studiji iz 2013. godine, istraživači sa Sveučilišta Aalto, Sveučilišta Turku i Sveučilišta Tampere postavili su upravo to pitanje. Pitali su 700 sudionika gdje na svojim tijelima osjećaju različite emocije. Studija, objavljena u Proceedings of the National Academy of Sciences, pokazala je da su rezultati bili dosljedni i iznenađujuće slični među različitim kulturama.
Istraživači su otkrili da se određene emocije mogu grupirati – na primjer, bijes, tjeskoba i strah bili su povezani s jakim senzacijama u području prsnog koša. S druge strane, dobrovoljci su izvijestili da sreća i čak ljubav potiču aktivnost po čitavom tijelu.
Kako naše tijelo reagira na emocije?
Istraživači su objasnili da se ove senzacije – poput kucanja srca ili stezanja u prsima – mogu aktivirati kako bismo odgovarali na određene izazove u našem okruženju i suočili se s konkretnim prijetnjama. Na primjer, to može uključivati prilagodbu aktivnosti kardiovaskularnog ili živčanog sustava.
Trenutno se, međutim, žestoko raspravlja o tome jesu li ove tjelesne promjene specifične za svaku emocionalnu reakciju. Daljnja istraživanja bit će potrebna kako bi se zabilježile konkretne promjene u tijelu, kao što su pomaci u protoku krvi, kada sudionici doživljavaju određenu emociju.
Zaključak
Povezanost između emocija i tjelesnih senzacija ostaje intrigantno područje istraživanja. Naša tijela, uz podršku znanstvenih otkrića, otkrivaju kako su osjećaji duboko ukorijenjeni u našoj fiziologiji. Dok se nastavljaju istraživanja, otkrivanje ovih veza može nam pomoći da bolje razumijemo naše emocionalno iskustvo i na koji način smo povezani sa sobom i svojim okruženjem.
