Zašto Su Veliki Uslugama Prijatelji Sloj Cholere?
Teoretski, veće životinje bi trebale biti sklonije razvoju raka nego manje, a biolozi su desetljećima bili zbunjeni zašto to, čini se, nije slučaj. Mnogi istraživači raka vjerovali su da bi rješenja za liječenje raka kod ljudi mogla ležati u genomu slonova. Međutim, nova studija sugerira da je ovaj put istraživanja obmanjujući, jer su velike životinje, uključujući slonove, zapravo podložne raku.
Rizik od raka kod velikih životinja
Što je životinja veća, to ima više stanica u tijelu, a time i više podjela stanica tijekom života. Dulji životni vijek također zahtijeva više podjela stanica. Iako veličina životinje ne predviđa uvijek njezin životni vijek, ova dva faktora često idu zajedno. Svaka podjela stanice nosi rizik od pogreške koja može uzrokovati mutaciju. Većina mutacija ne dovodi do raka, no dovoljno ih je da povećanje podjela predstavlja rizik od raka.
Ova zapažanja, poznata kao Petoov paradoks, uočena su prije gotovo 50 godina, a prema profesoru Richardu Petu, koji je to prvi prijavio, mnogi su vjerovali da vrste poput morskih pasa i slonova rijetko obolijevaju od raka.
Nova otkrića
Istraživački tim pod vodstvom profesora Chrisa Vendittija s Univerziteta Reading dovodi u pitanje ove tvrdnje. Uporedili su stope raka u 263 vrste, uključujući velike poput slonova i žirafa, uz neke velike gmazove. Prethodna studija iz prošle godine došla je do mješovitih rezultata. Na jednom su kraju zaključili da su stope raka veće među većim životinjama, što proturječi Petoovom paradoksu, dok su istovremeno ukazali na slabiju povezanost.
Međutim, veći gestacijski periodi, koji su karakteristični za velike životinje, povezuju se s nižim stopama raka. “Svi znaju mit da se slonovi boje miševa,” rekao je Venditti, “ali kada se radi o riziku od raka, miševi su ti koji imaju manje razloga za strah. Pokazali smo da veće vrste poput slonova imaju veće stope raka – što bismo samo očekivali s obzirom na to da imaju mnogo više stanica koje mogu poći po zlu.”
Bakterijska evolucija protiv raka
Venditti i njegov tim utvrdili su razlike između ptica i sisavaca s jedne strane, te vodoždera i gmazova s druge. Iako obje kategorije imaju svoje karakteristike, tim tvrdi da veće vrste imaju veće stope raka. “Nismo pronašli dokaze da azijski slon ima iznimno nizak postotak maligniteta, unatoč tome što se često smatra klasičnim primjerom Petoovog paradoksalnog ponašanja,” dodaju.
Ipak, ideja da su slonovi imuni na rak nije potpuno neutemeljena. Njihove stope raka mogu biti više od onih kod miševa, ali su slične onima kod životinja koje teže otprilike deset puta manje, poput tigrova. Očigledno, naši veliki prijatelji imaju nekoliko trikova koji bi nam mogli pomoći.
Pretraživanje u borbi protiv raka
Dr. Joanna Baker ističe da kada su se vrste morale naći pod pritiskom rasta, razvile su izvanredne mehanizme obrane protiv raka. “Slonovi ne trebaju strahovati od svoje veličine – razvili su sofisticirane biološke alate za kontrolu raka. To je prekrasan primjer kako evolucija pronalazi rješenja za složene izazove,” kaže ona.
Zaključak
Ova studija koja je objavljena u Proceedings of the National Academy of Sciences otkriva da postoje i druge vrste koje su anomalije u ovom istraživanju. Dok je tvrdnja da goli miš ne obolijeva od raka dokazana netočnom, također je i rijetka. S druge strane, insekti poput nimfe doživljavaju veće stope raka nego što bi njihova veličina sugerirala. Istraživanje koje se bavi tim vrstama može otvoriti uzbudljive nove puteve za liječenje raka i donošenje inovativnih terapija u budućnosti.
