Otkrića o legendarnom Indus Valley Civilizaciji
Prije otprilike 5,700 godina, legendarna Indus Valley Civilizacija (IVC) pojavila se na području današnje sjeverne Indije i Pakistana. Poznata po svom nedovoljno razumljivom pismenom sustavu i velikim opasanim gradovima, ova enigmatična kultura nestala je jednako misteriozno kao što se i pojavila. Istraživači su tek sada počeli dobivati prve tragove o tome kakav je život bio u ovom drevnom kraljevstvu.
Glavni grad Harappa
Najveće i najpoznatije naselje povezano s IVC-om bila je velika grad Harappa, koja je cvjetala od otprilike 3700. do 1300. godine prije naše ere. Unutar svojih zidina, arheolozi su otkrili brojne primjere Indus Valley Skripte, rane forme pisanog teksta koja još uvijek nije prevedena. Nedavno su indijski vladini dužnosnici izazvali uzbuđenje ponudivši nagradu od 1 milijun dolara onome tko uspije dešifrirati drevni tekst, nadajući se da će doznati više o ovoj dugo izgubljenoj civilizaciji.
Nove spoznaje o Harappi
Iako nagrada još nije ostvarena, nova studija donosi svjetlo na društvenu organizaciju i svakodnevno funkcioniranje u Harappi tijekom njezine zlatne ere. Autori studije analizirali su 1,144 uzorka drevnog biljkog materijala koji su pronađeni tijekom raznih arheoloških iskopavanja na poznatom nalazištu, otkrivajući visoke udjele žitarica u odnosu na ostatke.
- Obrada hrane se vjerojatno odvijala izvan grada uz pomoć velikog broja radnika.
- Žitarice su se transportirale u “visoko obrađenom stanju” kako bi se nahranila urbanu populaciju.
- Ovo opovrgava prethodne teorije koje su sugerirale da su obiteljima obrađivale svoje usjeve unutar svojih kuća.
Osim toga, analizirao se prisutne vrste korova u arheobotaničkom skupu. Istraživači su pronašli da se obično sastojale od biljaka koje su se mogle koristiti kao hrana za stoku, bilo dok su pasle ili kao sastojak stočne hrane. Stoga sugeriraju da je prisutnost sjemena u Harappi vjerojatno rezultat kulturne prakse spaljivanja velikih količina stajskog gnojiva.
Kultura i svakodnevni život
“Korištenje gnojiva kao kritičnog izvora goriva u Harappi, kako za kućne tako i za industrijske svrhe (npr. u pećima za keramiku ili fajansu) moglo bi objasniti obrazac prisutnosti sjemena,” pišu istraživači. “Spaljivanje gnojiva je, kao i danas, bila kulturna praksa koja je omogućavala postepeno kuhanje i koristila lako dostupno gorivo.”
Sveukupno, ova otkrića sugeriraju da je obrada žitarica poput pšenice i ječma u IVC-u bila vođena “centraliziranom kontrolom sela od strane urbanih centara Indusa”, ističući također rasprostranjenost spaljivanja gnojiva u Harappi. No, i dalje znamo vrlo malo o tome kako su drevni stanovnici grada živjeli, komunicirali ili štovali, iako se nadamo da će milijunski poticaj uskoro dovesti do novih otkrića. Ova studija objavljena je u časopisu Antiquity.
Zaključak
Drevna Indus Valley Civilizacija ostaje jedno od najzagonetnijih poglavlja u povijesti. Dok istraživači nastavljaju tražiti odgovore, otkrića poput onih u Harappi nude fascinantne uvide u način života naših predaka. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se ova priča razvijati u budućnosti, zahvaljujući novim tehnikama i nagradama koje potiču znatiželju i istraživanje.
