Povijest “Malog Alberta”: Kontroverzni eksperiment koji je šokirao svijet
Uvod u eksperiment
Povijest je puna kontroverznih eksperimenata koji bi, s pravom, danas bili neprihvatljivi. Među njima, eksperiment poznat kao “Mali Albert” zauzima posebno mjesto, rame uz rame s infamnim Milgramovim eksperimentom i “Experimente s čudovištima”. Ovaj članak istražuje temelje eksperimenta “Mali Albert”, njegovu metodu, etičke dileme i nasljedstvo koje je ostavio u psihologiji.
Inspiracija iza eksperimenta
Eksperiment “Mali Albert” inspiriran je radom Ivana Pavlova, poznatog po svom istraživanju o uvjetovanju. Pavlov je prvotno proučavao želučane sokove pasa, primijetivši da psi saliviraju kad vide nekoga u bijelom kutu koji im donosi hranu. Štoviše, počeo je povezivati zvuk metronoma s dolaskom hrane, demonstrirajući ideju “klasičnog uvjetovanja”.
Mali Albert i njegovo iskustvo
Nažalost, načela klasičnog uvjetovanja inspirirala su horroričan eksperiment na djetetu proveden od strane američkih psihologa Johna B. Watsona i Rosalie Rayner. Odabrali su zdravog novorođenčeta, poznatog kao Albert B, koji je od rođenja odrastao u bolničkom okruženju. Kada je imao devet mjeseci, započeli su eksperimentiranje, ispitivajući strah od raznih objekata, poput bijele štakora, zeca i psa.
Razvoj straha kroz uvjetovanje
Na početku, Albert nije pokazivao strah prema bilo kojem od ovih objekata. Međutim, situacija se brzo promijenila kada su izradili aksam zvuka udarca čekića o čeličnu šipku dok je Albert pokušavao dotaknuti štakora. Ovaj zvuk je izazvao njegovu reakciju straha, prelazeći postupno od nesigurnosti do panike.
- Prvi udarac: Albert je naglo reagirao, njegovo disanje postalo je ubrzano.
- Drugi udarac: Počeo je plakati u očajnoj reakciji.
- Tijekom daljnjih pokušaja, Albert je povezao štakora sa zvukom, razvijajući strah prema njemu.
Etika i implikacije eksperimenta
Iako se danas čini da je eksperiment “Mali Albert” očito neetičan, čini se da su istraživači tada imali određene sumnje. Odbijali su se suočiti s moralnim dilemama vezanim za izazivanje straha kod djeteta, no na kraju su se odlučili za provođenje eksperimenta uz izgovor da bi “strahovi svakako nastali kad Albert napusti zaštićeno okruženje”.
Posljedice i nasljedstvo
U narednim fazama eksperimenata, Albert je bio izložen različitim pahuljastim predmetima, kao što su zec i krzneni kaputi, pri čemu je svaki put reagirao s panikom. Na kraju, njegovo iskustvo s maskom Djeda Božićnjaka je dovelo do emocionalnog kolapsa. Dok je eksperiment bio značajan u psihološkom istraživanju, bez sumnje je ostavio trajne posljedice na Albertovo psihološko zdravlje.
Zaključak
Iako je eksperiment “Mali Albert” pridonio razumijevanju emocionalnog uvjetovanja, njegovo postavljanja su duboko neetična. S vremenom su se javile teorije o identitetu “Malog Alberta”, uključujući i tvrdnje da je postao William Albert Barger, no nema čvrstih dokaza koji bi to potvrdili. Ovaj eksperiment služi kao opomena o važnosti etičkih normi u istraživanju, posebno kada su u pitanju ranjive skupine poput djece.
