Otkrivanje Velikih Kanjonâ na Mjesecu: Kako Su Neki Od Njih Nastali U Manje Od 10 Minuta
Uvod
Prema novoj studiji, dva goleme kanjona na Mjesecu formirana su u izuzetno kratkom vremenu – manje od deset minuta. Ova otkrića mogu značajno utjecati na predstojeće NASA-ine Artemis misije koje planiraju istraživati tamnu stranu Mjeseca. U ovom članku istražujemo detalje oko formacije Schrödingerovog kratera i okolnih kanjona te njihove potencijalne posljedice za buduće mjesečeve misije.
Što Je Schrödingerov Krater?
Schrödingerov udarni bazen, nazvan po poznatom kvantnom fizičaru Ervinu Schrödingeru, jedan je od najvećih kratera koji se nalazi unutar većeg južnopola-Aitken bazena na tamnoj strani Mjeseca. Kao jedan od najmlađih bazena koji znamo, odlično je očuvan, što ga čini privlačnom destinacijom za istraživanje procesa formacije bazena.
U novoj studiji koju su proveli David Kring, Danielle Kallenborn i Gareth Collins, analizirali su kanjone koji okružuju ovaj teški bazen promjera približno 320 kilometara ili 199 milja. Kanjoni, Vallis Schrödinger i Vallis Planck, po veličini su usporedivi sa Zemljinim Velikim kanjonom.
- **Vallis Schrödinger:** dužine ~270 kilometara (~168 milja) i dubine ~2.7 kilometara (~1.7 milja).
- **Vallis Planck:** dužine ~280 kilometara (~174 milje) i dubine ~3.5 kilometra (~2.2 milje).
Kako Su Kanjoni Nastali?
Formiranje ovih kanjona do sada je bilo predmet rasprava i neizvjesnosti. U okviru istraživanja, tim je detaljno proučavao fotografije Mjeseca te izradio karte kako bi izračunali putanju ostataka koji su ispaljeni tijekom sudara koji je stvorio bazen. Modelirajući udar, istraživači su primijetili važnu razliku u načinu formacije Velikog kanjona u Arizoni i kanjona na Mjesecu.
Oni su primijetili: “Dok je Veliki kanjon izrezan vodom tijekom posljednjih 5 do 6 milijuna godina i iz integriranih paleokanjonâ koji su se formirali tijekom 70 milijuna godina, Mjesečevi Vallis Schrödinger i Vallis Planck su izrezani implantacijom stjenovitih materijala u manje od 10 minuta.”
Implikacije za NASA-ine Artemis Misije
Prema analizi, formacija kanjona trajala je otprilike koliko je potrebno za mikrovalnu pećnicu da zagrije smrznutu lazanje, uz utjecaj koji je poslao ostatke brzinom između 0.95 i 1.28 kilometara u sekundi. Iako je teško točno odrediti energiju potrebnu za ovaj udar, očigledno je da je snaga bila ogroman.
- Energija potrebna za stvaranje ovih kanjona na Mjesecu je 1200-2200 puta veća od energije nuklearne eksplozije planirane za izgradnju drugog Panamskog kanala na Zemlji.
- Više od 700 puta veća od ukupnog učinka nuklearnih ispitivanja Sjedinjenih Država, SSSR-a i Kine.
- Otprilike 130 puta veća od energije u globalnom inventaru nuklearnih oružja.
Za NASA-u, ovo istraživanje može imati važne implikacije za predstojeće ljudske misije Artemis. Tim sugerira da asimetrična raspodjela ostataka sugerira manje prekrivanje Schrödingerove udarne zone na potencijalnim mjestima slijetanja, čime će astronauti i robotski resursi imati lakši pristup uzorkovanju uzoraka povijesnih i primordijalnih korica.
Zaključak
Ova studija pruža fascinantan uvid u formaciju kanjona na Mjesecu i može imati dalekosežne posljedice za buduće misije istraživanja. Detaljna analiza i razumijevanje ovih geoloških procesa ne samo da pridonosi našem znanju o Mjesecu, već i otvara vrata za buduća istraživanja i misije koje će učiniti naša putovanja u svemiru još uzbudljivijima. Istraživanja su objavljena u časopisu Nature Communications i označavaju važan korak prema boljem razumijevanju naših prirodnih satelita.
