Otkrivanje Mračnih Staza: Tragovi Prehistorijskih Ljudi u Italiji
Prije otprilike 350,000 godina, vulkan u južnoj Italiji, koji je danas izumrljen, nasilno je eruptirao. Ova erupcija je ispuštala pepeo visoko u atmosferu, a blizu vulkana je dolina ispunjena tekućim piroklastičnim materijalom. Dok se taj pakleni izdanak hladio, misteriozna skupina drevnih ljudi prošetala je novonastalim vulkanskim terenom, ostavljajući iza sebe tragove u mekoj stijeni. Ove prehistorijske otiske, nazvane “Mračne Staze”, istraživački tim sada analizira kako bi saznao više o hominidima koji su ih ostavili.
Misteriozni Tragovi na Vulkanu Roccamonfina
Ovi tragovi pronađeni su na padini koja je nastala uslijed piroklastičnog toka koji je izbacila vulkan Roccamonfina. Izgleda da su otisci rezultat najmanje četiri pojedinca različitih veličina i tjelesnih težina. Kako bi identificirali vrste koje su ostavile ove mračne tragove, autori studije primijenili su niz matematičkih jednadžbi koje su prethodno korištene za procjenu tjelesne visine i mase drevnih ljudi iz njihovih otisaka.
Izazovi u Analizi Tragova
Ipak, većina ovih formula je dizajnirana za otiske ostavljene na relativno ravnoj površini, pa je njihova prilagodba strmim terenima oko Roccamonfine predstavljala neke izazove. Prema istraživačima, otisci su vjerojatno nastali u vrijeme kada je ignimbrit—piroklastični talog—bio još mekan, ali dovoljno ohlađen da se po njemu moglo hodati. Ovaj novonastali teren bio je strm, neravan, a također mokar i klizav, što je uzrokovalo da drevni tragovatelji prilagode svoj hod.
- Tragovi su vjerojatno nastali kada je tlo bilo dovoljno čvrsto za hodanje, ali još nije potpuno očvrsto.
- Neravni i klizavi uvjeti utjecali su na način hoda drevnih ljudi.
Zbog ovih izazova, nijedna od ustaljenih jednadžbi nije mogla dati pouzdane vrijednosti za tjelesne dimenzije prehistorijskih pješaka, a rezultati su se drastično razlikovali ovisno o korištenoj formuli. Međutim, pažljivim odabirom najprikladnijih jednadžbi i kompilacijom rezultata, autori studije utvrdili su da su svi četiri tragovi mogli težiti između 55.5 i 64.6 kilograma (122.4 do 142.4 funti) te se kretati u visini od 152.9 do 176.7 centimetara (5 stopa do 5 stopa 9 inča).
Uspon Homo Heidelbergensisa
Ove osobine odgovaraju procjenama izumrle ljudske vrste Homo heidelbergensis, koja je živjela u Europi u vrijeme erupcije. Ovaj zajednički predak Neandertalaca i modernih ljudi, H. heidelbergensis, mogao je imati ovakvu visinu, iako su kosti pronađene u Španiji sugerirale da su neki pojedinci možda bili visoki čak do 181.6 cm (5 ft 11”).
Zaključak
Na temelju dimenzija raznih tragova, istraživači pretpostavljaju da se grupa mogla sastojati od dvije žene ili djece i najmanje jednog odraslog mužjaka, iako njihovi podaci nisu dovoljno precizni da bi se to moglo potvrditi ili dati više detalja o drevnim planinarima. “Sve u svemu, dostupni podaci omogućuju nam samo formulisanje prilično nejasnih zaključaka i promatranje da tjelesna veličina tragovatelja Mračnih Staza spada u širok raspon varijacija H. heidelbergensis,” pišu autori. Ova studija je objavljena u časopisu Quaternary.
