Otkriće o Mozajku Aleksandra Velikog: Tajne Stare Vremene
U uzbudljivom istraživanju koje koristi neinvazivne metode analize, znanstvenici su otkrili da su dijelovi poznatog pompejskog mozaika Aleksandra Velikog potekli iz mreže kamenoloma diljem Europe. Ovaj remek-djelo ne prikazuje samo vojnog vođu, već i bogatu povijest koja seže više od 2000 godina unatrag.
Aleksandar Veliki: Vojni Genij
Aleksandar Veliki, poznat po svojim vojnim osvajanjima i širenju carstva, rođen je 356. godine prije naše ere. Kao vladar drevnog grčkog kraljevstva Makedonije, njegov kratki ali vitalni period vladavine od 13 godina rezultirao je uspostavljanjem carstva koje je prenijelo utjecaj grčke kulture (helenizma) od njegove domovine do Egipta te čak do dijelova Indije. Premda je umro sa samo 32 godine, njegova vojna genijalnost osvojila je povijest, a njegovo ime postalo je sinonim za veličinu.
Mozaik Aleksandra: Umjetnički Remek-djelo
Jedan od najpoznatijih umjetničkih prikaza Aleksandra je mozaik koji potječe iz Pompeja, a prikazuje ga na konju kako vodi svoju makedonsku vojsku u bitci protiv perzijske vojske predvođene kraljem Dariusom III, u bitci kod Issusa 333. godine prije naše ere. Fascinantna je činjenica da se u arapskim izvorima i srednjovjekovnim tekstovima, uključujući knjigu Marka Pola, bitka kod Issusa često naziva „bitka suhog drveta“, što se smatra preciznim prikazom usamljenog stabla u sredini mozaika.
Obnova i Istraživanje Mozaika
Mozaik se sastoji od milijuna sitnih tesa, malih komadića tvrdog materijala, koji pokrivaju površinu od 583 x 325 centimetara. Nakon erupcije vulkana Vezuva 79. godine nove ere, mozaik je ‘nestao’ iz povijesti, ali je ponovno otkriven 1831. godine kada su arheolozi pronašli kuću bogate obitelji, poznatu kao Kuća Fauna. Danas se nalazi u Nacionalnom arheološkom muzeju u Napulju.
Godine 2020., muzej je pokrenuo projekt obnove koji je uključivao prvu dijagnostičku procjenu mozaika korištenjem neinvazivnih slikovnih i spektroskopskih tehnika. Istraživački tim koristio je i prenosivu fluorescenciju X-zraka (pXRF) za identifikaciju specifičnih elemenata u mozaiku. Rezultati su bili zapanjujući. Tim je otkrio da se tesa sastoje od deset tipova boja uključujući bijelu, smeđu, crvenu, žutu, ružičastu, zelenu, sivu, plavu, crnu i staklenu. Ove su boje majstorski kombinirane kako bi se stvorila slika Aleksandra.
Izvori i Kompozicija Tesa
Analize su pokazale da dijelovi mozaika potječu iz kamenoloma koje su koristili Rimljani. Neki bijeli komadi mogli su doći iz kamenoloma Apuan Alpa u Italiji, dok su ružičasti vjerojatno iz Portugala. Svi ovi elementi, pored raznih mikrotekstura, omogućili su da umjetnički prikazi dobiju dodatne dimenzije. Sada, uz nove informacije proizašle iz trenutne obnove, istraživački tim zaključuje da će dodatni podaci obogatiti naše razumijevanje ovog izvanrednog djela drevne umjetnosti.
Zaključak
Mozaik Aleksandra Velikog ne samo da predstavlja umjetnički masterpjes, već i fascinantan prozor u prošlost. Sa svakim novim istraživanjem, otkrivamo više o ovom veličanstvenom djelu i njegovim tajnama. Ovaj tijek obnove sigurno će donijeti nova saznanja o životu i vremenu jednog od najvećih vođa u ljudskoj povijesti.
