Legenda o Ženi s Licem Svinje: Čudna Priča iz 17. Stoljeća
U 17. stoljeću, iz raznih nepoznatih razloga – a neki od njih uključuju “supersticiju” i “mnogo mizoginije” – pojavila se legenda o osobi koja je imala tijelo žene, ali lice svinje. Poznata, pomalo neoriginalno, kao “žena s licem svinje”, ranije su priče govorile o ženi kojoj je preko vračanja dodijeljeno svinjsko lice. Na dan vjenčanja, vračar je dala mužu mogućnost da svojoj ženi da licu svinje pred njim, ali da za sve druge ostane lijepa, ili obrnuto. Kada je on tu odluku prepustio svojoj voljenoj, čarolija je prekinuta, a ona se vratila u svoje ljudsko lice. Kako je vrijeme prolazilo, legende su se razvijale, gubeći dio svoje “ljepote i zvijeri”, te su postale jednostavnije i fokusirale se na priče o “bogatoj dami koja živi u Manchester Square-u u Londonu s licem svinje”, koja jede iz srebrne posude.
Čudna Glad za Rijetkostima
Hvala neutaživoj potrazi za “kuriozitetima” u 18. stoljeću, ova priča počela se pisati u novinama poput Timesa, kao da je istinita. I izvještaji govore da se okupljalo mnoštvo ljudi oko mjesta gdje se govorilo da ona živi, jednom prilikom okruživši njezin kočiji i vičući “Žena s licem svinje! Žena s licem svinje! Stani, kočijo—stani!”
Sir William Elliot i Ženska Tajna
Još jedna priča spominje mladog baroneta po imenu Sir William Elliot, koji je pozvan u kuću dame u Grosvenor Squareu. Kada je ušao, pronašao je osobu koja se okrenula od njega, odjevena poput čovjeka. Iako bi odjeća trebala biti normalna, u ovom slučaju je imala zloslutni prizvuk; kada se okrenula, imala je “odvratno svinjsko lice”. Kada je pobjegao, žena je ispuštala seriju gruntanja.
Freak Show: Svinja, Medvjed i Šok
Kada su postali popularni “freak show-ovi”, priče o ženama s licem svinje dobile su čudan stvarni preokret. Ljudi su sada željeli vidjeti ženu s licem svinje, umjesto samo slušati o njoj. Prikazivane su slike žena s licem svinje od strane onih koji su se bojali preuzeti pravi rizik postavljanja medvjeda u haljinu, dok su drugi priređivali daleko bolje (i etički kontroverznije) predstave stavljanjem obrijanog medvjeda u haljinu. Robert Chambers je 1832. godine napisao: “Žena s licem svinje često se izlaže u putujućim karavanima, kod izvođača na sajmovima, u seoskim okupljanjima, utrkama i sličnim mjestima.”
Charles Dickens i Prijateljstvo s Svinjama
Čak je i Charles Dickens pisao o tim sajmovima. “U svakoj eri, pretpostavljam, postojala je žena s licem svinje,” napisao je, umornim tonom, kao da je vidio toliko žena s licem svinje da mu je postalo zamorno. “Takva osoba bila je osnovna roba gotovo svakog izvođača, nijedan sajam nije bio potpuno bez nje.” Dickens opisuje ovu “atrakciju” kao: “Ova Mounster bila je gospođa dobre obitelji i bogatstva, vrlo visoka i dobro proporcionalna, s vrlo lijepom bijelom kožom i crnom kosom, ali njezino lice savršeno oblikovano kao ono svinje.” Na tom sajmu poslužili su čak i pijane medvjede odjevene u donje rublje i elegantne haljine, što je svakako predstavljalo neobičan prizor.
Zaključak
Legenda o ženi s licem svinje nije samo zanimljiva priča iz prošlosti, već i odraz društvenih stavova i fascinacije s neobičnostima. Ova povijesna figura pokazuje kako su percepcije ljepote i čudnosti oblikovale kulturu i zabavu svog doba. Unatoč svom bizarnom aspektu, ova priča ostaje fascinantna tema koja privlači pažnju istraživača i entuzijasta do danas.
