Tajna povijest vibratorâ: Mit o “hsteriji” i njezinim korijenima
Uvod u intrigantnu priču
Na internetu i u medijima možemo naići na zanimljiv “činjenicu” koja se često dijeli, a koja govori o tome kako je vibrator izumljen kao tretman za “histeriju” kod žena prije nekoliko stoljeća. Ova priča se proteže kroz 19. i 20. stoljeće, razotkrivajući razne medicinske dijagnoze koje su se primjenjivale na žene, obuhvaćajući od tjeskobe i nesanice do halucinacija i neplodnosti. Međutim, koliko je ovaj mit zaista točan? U ovom članku istražit ćemo povijest i činjenice o vibratorima te kako su se oni uklopili u medicinsku praksu.
Definicija “histerije” i njezini simptomi
Histerija, kao medicinska dijagnoza, bila je široko korištena oznaka koja se primjenjivala na žene sa širokim spektrom simptoma. Ovi simptomi kretali su se od blagih poremećaja do ozbiljnih stanja koja su zahtijevala hitnu medicinsku pomoć, uključujući:
- Konvulzije
- Paralizu
- Lezije mozga
- Poremećaje spavanja
- Psihološke probleme
Ova dijagnoza često je stavljena pod zajednički pojam “histerija”, koji je većinom bio rezerviran isključivo za žene.
Kako je vibrator postao “liječenje”?
Prema popularnoj priči, liječnici su stoljećima tretirali žene sa “histerijom” ručnim stimuliranjem do orgazma. Prema legendi, liječnici bi koristili biljno ulje i započeli s tretmanom, nakon čega bi pacijentice doživjele “paroksizam” – fenomen koji su liječnici iz nekog razloga odbacivali kao da žene ne mogu doživjeti orgazam. Nažalost, s porastom broja pacijentica koje su dolazile s različitim simptomima, liječnici više nisu mogli pružiti ovu vrstu liječenja svima. Tako je, prema mitu, vibrator izumljen kao brža alternativa tradicionalnom pristupu.
Rasprava o mitovima i činjenicama
Ova zanimljiva teorija o vibratorima potiče se od historičarke Rachel Maines, koja je u svojoj knjizi “Tehnologija orgazma” iz 1998. godine iznijela pretpostavku da su vibratori zamišljeni kao tehnologija koja štedi vrijeme. Međutim, važno je napomenuti da su mnogi znanstvenici i kritičari istaknuli da nemaju stvarne dokaze koji bi podržali ovu tezu. Istraživanje o ovoj temi pokazalo je da “Maines ne navodi ni jedan izvor koji izravno opisuje korištenje vibratora za masažu klitorisa”.
Maines je sama priznala: “Nikada nisam tvrdila da imam dokaze da je to zaista tako,” ističući da se radilo o zanimljivoj hipotezi, koja je na kraju postala dio mitologije.
Kraj mitologije
Unatoč široko rasprostranjenim uvjerenjima, povijest vibratorâ kao medicinskog alata u liječenju “histerije” ostaje obavijena misterijom. Dok su neki aspekti ove priče zanimljivi, važno je razdvojiti činjenice od fikcije. S obzirom na nedostatak stvarnih dokaza, čini se da su vibratori, unatoč svim teorijama, izvorno razvijeni za potpuno drugačije svrhe.
Zaključak
Osim što nam ova priča pruža fascinantan pogled u povijest sada vrlo popularne seksualne igračke, također nas podsjeća da uvijek trebamo istraživati i preispitivati mitove u koje vjerujemo. Razumijevanje stvarnih korijena vibratorâ može nam pomoći da bolje razumijemo i prigrlimo njihovu ulogu u suvremenom društvu.
