Otkrivanje podrijetla pasa: Nova istraživanja otkrivaju da su psi postali domaći životinje ranije nego što smo mislili
U uzbudljivom novom istraživanju, znanstvenici su analizirali DNA izoliranu iz kostiju drevnog sibirskog vuka i otkrili da psi potječu barem prije 27,000 godina, pa čak i do 40,000 godina unatrag. Ove spoznaje, objavljene u časopisu Current Biology, sugeriraju da su psi postali domaće životinje tisućama godina ranije nego što je to ranije bilo prihvaćeno.
Vremenski okvir za domestikaciju pasa
Iako istraživači ne mogu postići konsenzus oko točnog vremena kada su psi domestificirani od svojih vukovskih predaka, različita procjena genoma sugerira da su se preci današnjih pasa odvojili od predaka modernih vukova (Canis lupus) negdje između 11,000 i 16,000 godina prije nove ere, nakon posljednjeg ledenog doba. No, fosili slični psima počeli su se pojavljivati u arheološkim zapisima prije otprilike 36,000 godina.
Analizom kostiju do novih saznanja
Tim koji predvode Pontus Skoglund sa Sveučilišta Harvard i Love Dalén iz Švedskog muzeja prirodne povijesti analizirao je kost rebra vuka prikupljenu 2010. godine tijekom ekspedicije na poluotok Tajmir u sjevernoj Sibiru. Na temelju datiranja pomoću radiokarbona, kost je stara 35,000 godina.
- Tim je izradio sekvencu genoma Tajmirskog vuka.
- Otkrili su da je odvajanje između predaka pasa i onih vukova nastalo prije između 27,000 i 40,000 godina.
- Kada su usporedili ovu genetsku građu s DNA današnjih i drevnih pasa i vukova, otkrili su da taj pojedini vuk pripada populaciji koja se odvojila od najnovijeg zajedničkog pretka pasa i vukova u vrijeme kada se prvi put pojavila linija domaćih pasa.
Potraga za odgovorima: Vrijeme domestikacije
Love Dalén izjavljuje: “Psi su možda domestificirani mnogo ranije nego što se općenito vjeruje.” Dodaje da bi druga mogućnost bila velika divergencija između dviju populacija vukova u to vrijeme, pri čemu je jedna od tih populacija kasnije dovela do svih modernih vukova. Međutim, ovo objašnjenje predlaže da je postojala druga populacija vukova koja je izumrla.
Još jedna zanimljivost je što se ovo odvajanje moglo dogoditi s ili bez domestikacije. Moguće je da su neki vukovi ostali nedodirnuti, ali su dugo pratili ljude. Dalén dodatno napominje: “Čini se vjerojatnim da su vukovi bili zarobljeni, zatim su domestificirani – ali su izgledali poput vukova mnogo, mnogo tisuća godina.”
Usporedna analiza modernih pasmina
Prema nacrtu sekvence genoma, moderni psi visokog altituda – poput sibirskih haskija i zelenlandskih sanjkaša – dijele iznimno velik broj gena s Tajmirskim vukom. Skoglund objašnjava: “Moć DNA može pružiti izravne dokaze da sibirski haski kojeg vidite na ulici dijeli pretke s vukom koji je lutao sjevernom Sibirijom prije 35,000 godina.”
Za dodatni kontekst, “ovaj vuk je živio samo nekoliko tisuća godina nakon što su neandertalci nestali iz Europe, a moderni ljudi počeli su nastanjivati Europu i Aziju.”
Zaključak
Ova nova istraživanja donose svjež pogled na vrijeme i način domestikacije pasa, otvarajući nova vrata u razumijevanju naše povezanosti s ovim dragim životinjama. Uzbuđujuće je razmišljati o tome kako su psi, naši vjerni pratioci, kroz tisućljeća zadržali svoj odnos s prirodom, a nova otkrića samo dodatno obogaćuju tu priču.
