Otkrića o MKUltra: Tajne CIA-e otkrivene novim dokumentima
Uvod
Nedavno objavljeni dokumenti otkrivaju jedna od najpoznatijih i najkontroverznijih programa CIA-e: MKUltra. Ovaj projekt, koji je započeo u 1950-ima, težio je razviti tehnike kontrole uma kroz droge, hipnozu i psihološku manipulaciju. Digitalni Nacionalni sigurnosni arhiv Sveučilišta George Washington objavio je ove dokumente u prosincu 2024. godine, pružajući više od 1,200 zapisa koji detaljno prikazuju CIA-ino istraživanje vezano uz eksperimentalne metode kontrole ponašanja.
Povijest i važnost dokumenata
Dokumenti uglavnom potječu od Johna Marksa, bivšeg dužnosnika State Departmenta koji je započeo prvi zahtjev za pristup informacijama o ovom projektu i autor knjige “Potraga za Manchurijskim kandidatom” iz 1979. godine. Među najzanimljivijim informacijama je i Dokument 6, memorandum iz 1952. godine koji se bavi Projektom Artičoka, prethodnikom MKUltra. Ovaj dokument opisuje “uspješnu primjenu narkohipnotičkih integracija” na “ruskim agentima za koje se sumnjalo da su dvostruki igrači”.
- Osumnjičeni su podvrgnuti hipnozi uzrokovanoj drogama s ciljem izazivanja amnezije.
- Intervjui su trajali preko sat vremena, a ukoliko su eksperiment i prošli prema planu, ispitanici nisu imali sjećanja na ispitivanje.
- U jednoj vrsti eksperimenta, ispitanici su primali “teške doze” natrijeva pentotala i Desoxyna, jakog stimulansa.
Iznenađujuće, rezultati su prokrijepili ovu integraciju kao “izvanredan uspjeh”.
Tajna uloga Georgea Whitea
Još jedan zanimljiv detalj dolazi iz Dokumenta 5, gdje je federalni agent za droge George White 1952. godine priznao u dnevniku da ga je kontaktirao Sidney Gottlieb, ključna figura u Operaciji MKUltra, da postane savjetnik CIA-e. White je kasnije upravljao sigurnim kućama CIA-e u New Yorku i San Franciscu, gdje su nevini građani tajno dobijali LSD i bili izloženi različitim eksperimentima kontrole uma.
LSD i njegovo tajnovito porijeklo
U dokumentima se često ponavlja tema opsežne upotrebe LSD-a od strane CIA-e. Memorandum iz 1953. godine, poznat kao Dokument 8, otkriva da “većina LSD-a koju nabavlja CIA dolazi iz Eli Lilly Company”. No, način na koji je agencija zapravo osigurala lijek ostaje nejasan. Također, dokument navodi da su zalihe LSD-a bile skrivene na terenskim postajama na udaljenim mjestima, uključujući Manilu i Atsugi, grad u Japanu sa američkom mornaricom.
Tragična sudbina Franka Olsena
Posebno mqzimnuta informacija dolazi iz Dokumenta 9, gdje je Vincent Ruwet, šef Specijalne operativne divizije vojnog kemijskog korpusa, pisao o smrti Franka Olsena, vojnog kemista koji je preminuo nakon pada s desetog kata zgrade u New Yorku, samo 10 dana nakon što su njegovo piće obogatili LSD-om. Olson je bio popularna ličnost, opisan kao “duša zabave” i “izvrsan” u svom poslu. Njegova smrt, koju je CIA prvotno proglasila samoubojstvom, ostaje jedna od najzagonetnijih strana MKUltra.
Zaključak
MKUltra, javno otkrit od strane Church Committee-a 1975. godine, i dalje nosi misterij u kojem se skriva puno toga nepoznatog. Unatoč naporima CIA-e da uništi sve datoteke vezane uz ovaj program 1973. godine, novoobjavljeni dokumenti otvaraju nova pitanja o ovoj tamnoj epizodi u povijesti SAD-a. Nacionalni sigurnosni arhiv izjavio je: “Iako su napori agencije da izbrišu ovu skrivenu povijest bili značajni, preživjeli dokumenti predstavljaju uvjerljivu i uznemirujuću naraciju o decenijama dugoj borbi CIA-e da otkrije i testira načine za brisanje i reprogramiranje ljudskog uma.”
Ova otkrića ne samo da doprinose razumijevanju projekta MKUltra, već i postavljaju temelj za daljnja istraživanja o kontroli uma i etici eksperimenta na ljudima.
