Duboko prijateljstvo čovjeka i psa kroz povijest
Prijateljstvo između čovjeka i pasa traje tisućama godina, a recentna otkrića ukazuju da bi to prijateljstvo moglo biti još dublje nego što smo prethodno mislili. Arheološki ostaci dobrovoljnog psa u Aljasci sugeriraju da su ljudi u Americi imali blisk odnos s ovim četveronožnim prijateljima još prije 12.000 godina, što je otprilike 2.000 godina ranije nego što su raniji dokazi ukazivali.
Otkrivena misteriozna prošlost pasa
Godine 2018., arheolozi su pronašli tibiju, kost donjeg dijela noge odraslog psa na arheološkom nalazištu pod nazivom Swan Point, smještenom oko 112 kilometara jugoistočno od Fairbanksa. Datiranje radiokarbona pokazalo je da je pas živio otprilike prije 12.000 godina. U lipnju 2023. godine, istraživači su otkrili čeljust psa starog 8.100 godina na blizu nalazištu Hollembaek Hill, južno od Delta Junctiona.
Dodatne kemijske analize kostiju ovih jedinki otkrile su iznenađujuće visoku razinu proteina iz lososa, što sugerira da su životinje redovito jele ribu. Budući da je malo vjerojatno da su psi lovili losose u rijekama tog područja, to ukazuje na to da su bili ovisni o ljudima za hranu. “Ovo je ključni dokaz jer oni ne idu za lososima u divljini,” izjavio je Ben Potter, suautor studije i arheolog sa Sveučilišta Aljaske Fairbanks.
Domestikacija pasa i njihov razvoj
Ranija genetska istraživanja sugerirala su da su se psi brzo širenjli po Americi počevši od prije 15.000 godina, što ukazuje na to da su došli zajedno s prvim ljudima koji su migrirali iz Euroazije. Ipak, fizički ostaci prapovijesnih kanida su rijetki u Americi. “Sada imamo dokaze da su kanidi i ljudi imali bliske odnose ranije nego što smo znali u Americi,” dodao je François Lanoë, glavni autor studije i asistent u antropologiji na Sveučilištu Arizona.
Važno je napomenuti da u ovoj studiji govorimo o kanidima, a ne isključivo o psima. Životinje identificirane u studiji nisu nalikovale današnjim pasminama poput chihuahua ili francuskog bulldoga, pa čak ni modernom sibirskom haskiju. Istraživači su identificirali 76 kanida pronađenih širom Aljaske, među kojima su se nalazili psi (C. familiaris), drevni vukovi (C. lupus), vukodlaci (C. lupus/familiaris) i kojoti (C. latrans).
Kompleksnost domestikacije
Neki od kanida koji su pratili rane Amerikance mogli su biti u osnovi domestificirani vukovi, dok su drugi bili genetska mješavina različitih vrsta kanida, što ih čini različitima od svega što danas poznajemo. “Po ponašanju, čini se da su bili poput pasa, jer su jeli losos koji su im davali ljudi, ali genetski nisu povezani s ničim što poznajemo,” objašnjava Lanoë.
Ovo je značajno jer pokazuje da domestikacija pasa nije bila jednostavan zadatak koji je nastao preko noći. Poput pojavljivanja bilo koje vrste, to je bio složen proces ispunjen preklapanjima, međusobnim križanjem i bezuspješnim pokušajima. U nekom trenutku tokom ovog zbrkanog putovanja, pojavilo se nešto što bismo mogli smatrati “psom”, ali je nemoguće odrediti konkretan trenutak kada se to dogodilo. “Postavlja egzistencijalno pitanje,” razmišlja Potter, “Što je pas?”
Zaključak
Nova studija objavljena u časopisu Science Advances otkriva fascinantne aspekte dugog i složenog odnosa između čovjeka i psa. Ova otkrića ne samo da bacaju novo svjetlo na naše razumijevanje domestikacije, već i na to koliko smo povezani s ovim divnim stvorenjima kroz povijest.
