Problem sušnih sjevernih regija Kine i rješenje kroz projekt prenosa vode
Kina se suočava s velikim problemom. Južni dijelovi zemlje obiluje vlagom i vodom, dok mnogi dijelovi sjevera pate od iznimno sušnih uvjeta. Ovaj problem postaje sve ozbiljniji jer trećina velike populacije Kine živi u sušnim sjevernim slivovima. Odgovor na ovu krizu dolazi u obliku megaprojekta nazvanog Projekt prenosa vode sa juga na sjever (SNWTP). Ovaj ambiciozni projekt ima za cilj prebacivanje ogromnih 44,8 milijardi kubičnih metara slatke vode iz južnog dijela zemlje u sjever do 2050. godine.
Inspiracija i planiranje SNWTP-a
Ova količina vode više je nego dvostruko veća od protoka rijeke Colorado u SAD-u. Ideja o projektu navodno je proizašla iz riječi Mao Zedonga, koji je 1952. rekao: “Južni dio ima dovoljno vode, a sjeveru nedostaje, pa zašto ne posuditi nešto?”. Iako je plan bio ambiciozan, ozbiljna rasprava među vodećim političarima o SNWTP-u započela je tek 1990-ih, kada su se kineske ekonomske prilike poboljšavale, a populacija neprekidno rasla.
Voda se transportira gotovo isključivo uz pomoć gravitacije kroz mrežu umjetnih kanala i kanala. Čitava mreža sastojat će se od tri glavne rute: Zapadne, Središnje i Istočne rute, koje preusmjeravaju vodu s gornjih, srednjih i donjih dijelova rijeke Yangtze prema sjeveru i sjeverozapadu. Voda je počela teći duž Istočne i Središnje rute u prosincu 2013. i prosincu 2014., čime se opskrbljuju dijelovi plodne ravnice Huang-Huai-Hai i okolnih regija.
Utjecaj na stanovništvo i okoliš
Procjene govore da je oko 185 milijuna ljudi koji žive u desecima gradova duž te dvije rute već dobilo korist od toka projekta. Čak i Peking, glavni grad s više od 22 milijuna stanovnika, dobiva značajne količine vode putem SNWTP-a. Međutim, Zapadna ruta još uvijek je u fazi planiranja krajem 2024. godine. Napredak rute usporen je međunarodnim zabrinutostima da će smanjenje protoka vode utjecati na milijune ljudi u drugim zemljama, poput Indije.
Osim što iritira susjede, projekt nosi i visoku cijenu. Inicijalne procjene troškova iznosile su barem 71 milijardu dolara. U 2014. godini, SNWTP i drugi projekti prenosa vode činili su oko 1% kineskog BDP-a, što je otprilike 150 milijardi dolara. Tu su i ogromni društveni troškovi – prema kineskim medijima, najmanje 440.000 ljudi moralo je biti “preseljeno” iz svojih domova u središnjoj Kini, kako bi se omogućila izgradnja prvih dviju ruta.
Osim društvenih troškova, postoje i velike ekološke zabrinutosti koje prate projekte ovakvih razmjera. Istraživanja su pokazala da je kvalitet vode u susjednim riječnim sustavima značajno smanjena, uz drastično smanjenje broja riba i morskog života u tim vodama.
Zaključak
Iako se SNWTP smatra investicijom u budućnost, sjeverne su regije i dalje suočene s ozbiljnim nedostatkom vode, uz nesigurnost što se tiče nadolazećih sušnih razdoblja uzrokovanih klimatskim promjenama. Izazovi ostaju, a rješenja će biti ključna za osiguranje održive budućnosti za kinesko stanovništvo.
