Nova verzija UN-ove konvencije o kibernetičkom kriminalu na pragu ključnog glasanja
U svjetlu sve većih izazova vezanih uz kibernetičku sigurnost, nova verzija UN-ove konvencije o kibernetičkom kriminalu približava se ključnom glasovanju. Iako se očekuje podrška Bidenove administracije za ovaj sporazum, kritičari iz organizacija za digitalna prava i prava čovjeka izražavaju zabrinutost zbog potencijalnih posljedica koje bi konvencija mogla imati.
Što je UN-ova konvencija o kibernetičkom kriminalu?
Ova konvencija predstavlja prvi pravno obvezujući dokument UN-a koji se bavi pitanjima kibernetičke sigurnosti. Njeni zagovornici nadaju se da će poslužiti kao globalni okvir za države u borbi protiv kibernetičkog kriminala, omogućavajući im da istražuju i sprječavaju takve zločine.
Kritike i zabrinutosti
Ipak, mnogi analitičari i organizacije, uključujući Cisco, smatraju da konvencija ne pruža dovoljnu zaštitu osnovnim ljudskim pravima. Postoji zabrinutost da bi sporazum mogao olakšati autoritarnim režimima zloupotrebu vlasti i unapređenje policijskog nadzora.
- Predstavnici američke vlade potvrdili su da su se konzultirali s savezničkim državama.
- Pregledavali su stotine pisanih primjedbi nevladinih organizacija.
- Na kraju su odlučili da ‘ostanu pri konsenzusu’.
Zašto je američka podrška važna?
Jedan od razloga za podršku SAD-u je želja da se utječe na buduće amandmane i ažuriranja konvencije. Uvođenje promjena kroz inicijalnu podršku može olakšati prilagodbu sporazuma kako bi se osigurala bolja zaštita prava internautima.
Pisma senatora i zabrinutosti o cenzuri
Nedavno, grupa demokratskih senatora izrazila je zabrinutost da bi konvencija mogla “legitimirati” cenzorske napore autoritarnih država. Oni su naglasili:
“Iako su napori izvršne vlasti da usmjere ovaj sporazum u manje štetnom pravcu pohvalni, potrebno je učiniti više kako bi se spriječilo njegovo korištenje kao opravdanje za takve akcije.”
Glavne točke kritike
Jedna od glavnih briga organizacija za digitalna prava je da se konvencija ne fokusira na zločine protiv računalnih sustava, poput softvera za otmicu podataka (ransomware). Umjesto toga, zakonodavstvo se usredotočuje na digitalne komunikacijske sustave, što bi moglo osnažiti policijske ovlasti nadzora, umjesto da štiti korisnike interneta i tvrtke od kibernetičkog kriminala.
Zaključak
Dok se UN-ova konvencija o kibernetičkom kriminalu približava odlučujućem trenutku, važnost pažljivog razmatranja njenih potencijalnih posljedica nikada nije bila veća. S jedne strane, postoje neosporni izzovi koje cyberkriminal predstavlja, a s druge strane, presudna je potreba za zaštitom ljudskih prava i sloboda. Otvorene rasprave i konstruktivne kritike ključne su za formiranje sigurnijeg i pravednijeg digitalnog okruženja.
