Veliko Umiranje: Razumijevanje Najveće Masovne Ekstinktivne Događaja na Zemlji
Zemlja je već poznata po masovnim izumiranjima – do sada ih je bilo pet, a neki znanstvenici čak tvrde da smo usred šestog. Najveće od svih izumiranja, poznato kao “Veliko Umiranje”, bilo je tako razorno da je značajno promijenilo život na našoj planeti. Ako ste mislili da je masovno izumiranje uzrokovano udarom asteroida Chicxulub prije 65 milijuna godina bilo katastrofalno, razmislite ponovno. Putujte unatrag još dalje, otprilike 250 milijuna godina, i otkrijte da je Veliko Umiranje – formalno poznato kao permijsko-trijaski događaj izumiranja – eliminiralo članove svih klasa života.
Razmjere Velikog Umiranja
Za vrijeme ovog izumiranja, više od 95% morskih vrsta i 70% kopnenih vrsta izumrlo je. Ukupno, oko 90% svih vrsta na Zemlji tog vremena potpuno je nestalo. Iako postoji rasprava o točnom trajanju ovog događaja, nema sumnje da to nije bila ugodna epizoda za život na planeti.
Fosilni Zapisi i Otkrivači Tajni
Znanstvenici mogu dokazati što se dogodilo zahvaljujući fosilnim zapisima. Zamislite rez kroz sedimentnu stijenu koja se formirala od kasnog permija do ranog trijasa; Veliko Umiranje može se označiti naglim padom raznolikosti fosila. Naravno, tako masovna smrt ne događa se bez razloga – no dugo su znanstvenici pokušavali otkriti točno što je pokrenulo ovaj događaj. Neki su sugerirali udar asteroida, dok su drugi ukazivali na ogromnu vulkansku erupciju koja je promijenila klimu ili kombinaciju čimbenika.
Teorija Metana i Znanstvena Istraživanja
Godine 2014. tim istraživača s MIT-a sugerirao je da je porast mikroba koji proizvode metan mogao biti krivac. Istražujući sedimentne stijene iz Južne Kine, zaključili su da je Metanosarcina počela napredovati prema kraju permijskog razdoblja; to je značilo više metana, koji se pretvarao u ugljikov dioksid, što je dodatno pridonijelo globalnom zagrijavanju i zakiseljavanju oceana, što je moglo uzrokovati široko rasprostranjeno izumiranje.
Novija istraživanja oslanjaju se na teoriju “kombinacije čimbenika” – posebno, da su klimatski učinci vulkanskih erupcija pogoršani mega El Niño događajima. “Tijekom permijsko-trijaskog kriznog razdoblja, El Niño je trajao mnogo dulje što je rezultiralo desetljećem s raširenom sušom, a zatim godinama poplava. Klimatski uvjeti su bili vrlo nepredvidivi”, izjavio je profesor Paul Wignall. “Većina života nije se uspjela prilagoditi ovim uvjetima,” dodao je suautor profesora Yadong Sun, “ali srećom, nekoliko stvari je preživjelo, bez kojih danas ne bismo bili ovdje. Bilo je to gotovo, ali ne sasvim, kraj života na Zemlji.”
Zaključak
Veliko Umiranje ostaje ključni trenutak u povijesti Zemlje koji nam pomaže razumjeti složene interakcije između života na planetu i prirodnih katastrofa. Ova saznanja ne samo da osvjetljavaju našu prošlost, već također pružaju bitne uvide u to kako se život prilagođava ili ne uspijeva prilagoditi dramatičnim promjenama okolice. Ova priča o preživljavanju i izumiranju ostaje relevantna dok se suočavamo s novim izazovima u modernom dobu.
